Izložba se održala u Rimu, (Galerija Ecolè francaise de Rome, Piazza Navona) od 9. listopada do 9. studenog 2019., u organizaciji Ecolè francaise de Rome i Veleposlanstva RH u Rimu. Izložba je rezultat rada na projektima Srednjovjekovna spomenička baština Kvarnera (SREBAK) i Migracije, identiteti i kontekst srednjovjekovne umjetnosti Kvarnera (MIK) Katedre za umjetnost starog i srednjeg vijeka (Odsjeka za povijest umjetnosti) Filozofskog fakulteta u Rijeci i suradnika iz Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, Konzervatorskog odjela u Rijeci, Hrvatskog restauratorskog zavoda, Sveučilišne knjižnice Rijeka, Societa di Studi Fiumani u Rimu i Grada Rijeke. Zahvaljujući materijalu koji su nam ustupili, odabranim povijesnim i suvremenim fotografijama, nacrtima i 3D rekonstrukcijama izložbom se predstavljaju najznačajnije faze povijesti arheoloških istraživanja riječke gradske jezgre i izvangradskog područja te bogato arheološko nasljeđe otkriveno u razdoblju između 1914. i 2014. godine. Bogata fotodokumentacija također svjedoči o tradiciji i metodologiji arheološkog istraživanja, o razvoju načina dokumentiranja i prezentacije nalaza unutar različitih političkih entiteta. Prati se arheologija kao „zajednički jezik“ te se pokušava kritički pokazati razvoj i rezultate istraživanja na ovom prostoru. Tako su npr. brojni su arheolozi, amateri i voditelji gradske uprave bili iznimno značajni za arheološka i povijesna istraživanja u Italiji i u Rijeci – poput Mirabelle Robertia, Gigantea, Degrassia, Sticottia i Kandlera – no njihov rad i doprinos na riječkom području slabije su poznati. Ovom izložbom izabrani materijal želimo pokazati stručnoj i široj publici u Rimu i Trstu. Nije predviđeno izdavanje kataloga, već popratnog promidžbenog materijala (deplijani, edukacijski listići i ostali materijal).
Cilj izložbe je stoga skrenuti pozornost međunarodne stručne i šire javnosti na najranija povijesna razdoblja Rijeke, ali i način na koji se mijenjala metodologija arheološkog, povijesnog i povijesno umjetničkog istraživanja i općenito pristupa kulturnim dobrima, pokretnoj i nepokretnoj baštini. S obzirom na to da se izložba otvara u Rimu (a kasnije će se preseliti u Trst i Milano) istaknuti su rad i doprinos talijanskih istraživača i konzervatora – Riccardo Gigante, Guido Depoli, Ferdinando Forlati, Pietro Sticotti, Mario Mirabella Roberti e Giovanni Brusin – zahvaljujući kojima su postavljeni temelji zaštite i valorizacije arheološke baštine u Rijeci. Izložbom se uz kronologiju istraživanja i nalaze otvara i mnogo drugih tema: o povijesti rimske i srednjovjekovne Rijeke, početaka zaštite kulturnih dobara, „problema“ i „rješenja“ urbane arheologije, rekonstrukcija povijesne topografije temelju arheoloških ostataka i pisanih izvora, i sl. Radi se o pitanjima i „problemima“ s kojima se susreću i drugi stručnjaci srodnih područja te je, u skladu s tim, još jedan cilj ove izložbe ostvarivanje međusobnog dijaloga, utvrđivanje i usporedba način na koji se istražuju i interpretiraju srodni lokaliteti i spomenici.
Izložba se nakon Rima seli u Trst gdje je planirano otvorenje 24. travanja 2020. u Arheološkom muzeju J. J. Winkelman (odgođeno zbog epidemije Covida-19).